Autor fra Ivan Macut u Homilije na 11. svibnja 2014 Više od ovog autora  |

Današnja četvrta vazmena nedjelja posvećena je molitvi za nova duhovna, tj. svećenička i redovnička zvanja te se, također, još i naziva Nedjelja Dobroga Pastira. Zato nam je danas, u svjetlu svetopisamskim riječi razmišljati o ovoj vrlo važnoj stvarnosti u našoj kršćanskoj vjeri: duhovna zvanja. Vjerujem da smo svjesni koliko su nam duhovna zvanja potreba i kako je Crkva jednostavno nezamisliva bez onih koji će slaviti svete sakramente (biskupi, svećenici i đakoni) i bez onih koji su nam svojim životom već ovdje na zemlji znak kraljevstva nebeskoga (redovnici i redovnice). Zato, na današnji dan otvorimo svoje srce i pamet i razmislimo o tome što nam Crkva poručuje te se nemojmo zatvarati milosti jer možda i nekoga od nas Bog poziva na jedno dublje nasljedovanje njegova života u svećeničkim i redovničkom zvanju i poslanju.

Današnji evanđeoski ulomak iz Ivanova evanđelja jest jedan od najpoznatijih njegovih dijelova u kojem se Isus Krist predstavlja kao Pastir dobri, kao Vrata ovcama. Vrlo je važno ispravno razumjeti ovaj evanđeoski odlomak, kako bismo mogli te Isusove riječi ispravno primijeniti na svoj svakodnevni vjernički život. Potrebno je reći kako današnji suvremeni svijet ovu sliku o pastiru i ovcama uopće ne razumije jer nisu imali prilike živjeti tu stvarnost. Dakle, to je sigurno ograničenje koje nam priječi da na ispravan način shvatimo Isusove riječi i zato je potrebno učiniti dodatni napor kako bismo se u potpunosti približili Isusovoj proruci koju želi prenijeti i na nas danas. Nadalje, ono što je sigurno jest da danas nitko ne želi da ga se naziva ovcom te kada se nekome kaže da je kao ovca, to onda znači da nema svoje volje niti svoga mišljenja, nego slijepo ide za nekim i radi što mu drugi kaže. Reći nekome da je ovca zapravo nekoga znači omalovažavati, ponižavati i uskraćivati mu njegovo ljudsko dostojanstvo. Na koncu, danas se cijene karijera, uspjeh, čast, i sl. Slijepo slušati nekoga i ići za njim, nije popularno. Zato, potrebno se upitati zašto Isus upotrebljava ovu usporedbu pastira i ovaca i koju nam poruku preko nje želi uputiti?

Ponajprije treba reći kako je Isus u svom propovijedanju uvijek koristio slike i primjere iz onodobnog vremena i svakodnevnog života koju su svi mogli na ispravan način shvatiti. Isusu je bilo stalo da ljudi razumiju poruku koju im ima prenijeti te je uvijek nastojao iskoristiti konkretnu životnu situaciju kako bi ljudima približio stvarnost kraljevstva nebeskoga, tj. onoga o čemu im je govorio i, naravno, ovisno o poruci koju je htio prenijeti. Dakle, razlog zašto je Isus sebe usporedio s pastirom, a svoje učenike, a time i nas danas s ovcama, jednostavan je i glasi: kako bi njegovi suvremenici i slušatelji mogli razumjeti o čemu im govori. Nije Isusova namjera bila poniziti ljude koji su ga slušali ili one koji idu za njim držati u podređenom položaju, nego im, naprotiv, želi kroz jednu vrlo lijepu sliku pokazati i približiti poruku svoga navještaja.

U današnjem evanđelju Isus suprostavlja dvije stvarnosti: razbojnik i pastir. Tko je razbojnik? Isus kaže: Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. Na vrata ulazi samo pastir: A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Zanimljivo je primjetiti kako ni Isusovi suvremenici koji su živjeli u takvom svijetu da im je ova Isusova slika bila i više nego poznata, da nisu razumjeli o čemu Isus govori: Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Dakle, nisu razumjeli poruku koju im je Isus tom prispodobom želio prenijeti. O čemu Isus govori?

Isus je onaj koji je Pastir. On je onaj koji se brine za svoje vjernike i pozna ih i zove po njihovom imenu. Isus ovim riječima želi reći kako je za njega svaki čovjek, svaki koji ide za njim važan i pozna nas i zove nas po imenu. Nismo samo broj. Nismo bezimena masa u kojoj pojedinac nestaje, nego, Isus svakoga pozna, prepoznaje i zove po njegovom imenu. Isus nam ovom slikom vraća dostojanstvo koje smo često u ovom svijetu izgubili kada smo bili tretirani samo kao broj na popisu ili kao bezimeni ljudi. Isus kao Pastir dobri brine se za nas i čuva nas. Ono što razlikuje Isusa kao Pastira od svih onih koji to nisu i koji su zapravo kradljvci i varalice, nalazimo na kraju današnjeg evanđeoskog ulomka: Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. Kradljivcu, tj. svima onima kojima je stalo samo do vlastitog interesa, ovce služe kako bi ih iskoristili, kako bi zadovoljili svoje ljudske potrebe, dok, pravog pastira, zanima dobrobit ovaca.

Na današnju nedjelju, kako smo već rekli, potrebno je razmišljati i o duhovnim zvanjima. Naime, svijetu su i danas potrebni pastiri, tj. oni koji će u ime Isusovo predvoditi njegov narod prema kraljevstvu nebeskom. Svjesni smo da današnja kultura i svijet ne pogoduje novim duhovnim zvanjima te ih je iz dana u dan sve manje i manje. Pozvani smo moliti Isusa da pošalje radnika u žetvu svoju. Pozvani smo kao vjernici razgvarati s mladima i o mogućnosti duhovnog poziva. Ne smijemo se bojati Kristovog poziva. Osim toga, pozvani smo moliti i za one koji su se odazvali da ustraju u svome pozivu kako bi cijeli svoj život mogli biti dobri pastiri, a ne, kako to kaže Isus, kradljivci kojima nije stalo do ovaca. Pastir dobri uvijek ima za uzor Krista i brine se za one koji su mu povjereni te, ukoliko je potrebno, treba i život položiti za njih, poput Krista. Molimo se Bogu za takve pastire i predvodnike njegova naroda.

Na koncu, danas na Nedjelju Dobrog Pastira molimo Boga da nam udijeli svetih i dobrih svećenika, redovnika i redovnica koji će svojim životom biti znak ovome svijetu; koji će svjedočiti radost kraljevstva nebeskog i biti njegov predokus u ovome svijetu. Na to smo kao vjernici pozvani i takvi nam duhovni pastiri trebaju. Neka svima nama Dobri Pastir, Isus Krist, bude i poticaj i snaga da ustrajemo na započetom putu i da slijedeći njega sigurno dođemo u život vječni. Amen.