Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 13. veljače 2014 Više od ovog autora  |

Već od početka Srednjeg vijeka Anastazija spada među mnogo štovane svece u Crkvi. Njezin spomendan već od četvrtog stoljeća uveden je u Rimski kalendar, a njezino ime uvedeno je u Litanije svih svetih i uzeto u kanon rimskog misala. Njezin grob nalazi se u Carigradu, a u crkvi njoj posvećenoj u Rimu štuju se njezine relikvije. Rimska crkva na padinama Palotina podignuta je već u četvrtom stoljeću. Crkvu je vjerojatno podigla jedna od sestara cara Konstantina Velikog, koja je vjerojatno nosila ime Anastazija.

Sveta je Anstazija rođena sredinom trećeg stoljeća od oca poganina i majke kršćanke. Udala se za nekog zločestog poganina koji je njezin život učinio paklom. Međutim, on je ubrzo umro te se Anastazija dala na posluživanje i olakšavanje života zatvorenicima. Novcem koji je imala kao udovica kupila bi od zatvorskih čuvara ulaz k zatvorenicima i posluživala ih živežnim namirnicama.
Imala je duhovnog voditelja, koji se zvao Chrysogonus. Kad je on u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana osuđen na smrt, pratila ga je Anastazija sve do Akvileje u sjevernoj Italiji, gdje je nad njim izvršena smrtna kazna. Tu je uhapšena i Anastazija te odvedena u Srijemsku Mitrovicu, tadašnji glavni grad Ilirika, i bačena u tamnicu. Tu je mučena na razne načine, što je hrabro podnijela. Konačno su je dali spaliti u Sijemskoj Mitrovici.
Godina je smrti 304. Njezini posmrtni ostaci od 1054. čuvaju se u Benedikbeuern u biskupiji Augsburg.

Anastazija potječe iz naših krajeva iako nije bila Hrvatica. Ipak nas potiče da se hrabro borimo za svoju vjeru. Ništa nas ne smije udaljiti od Gospodina našeg Isusa Krista. Anastazija se radije odrekla svog života nego Isusa Krista. I mi vrednujmo Isusa više nego samoga sebe.