Duhovna misao
Justin se rodio oko 100. godine poslije Krista. Rođen je u poganstvu te je odgojen u kulturi svoga vremena. Pohađao je filozofske škole onoga vremena: stoike, peripatetike, pitagorejce te neoplatoniste. Nakon što je završio škole, djelovao je kao filozof u Ateni. Budući da je htio spoznati istinu, osjećao je da ni u jednoj filozofiji ne može utažiti žeđ za pravom i istinskom spoznajom Boga. Na koncu, upoznao je kršćanstvo oko 130. godine u gradu Efezu. Kao filozof branio je i naučavao novu filozofiju – kršćanstvo.
Bernardin se rodio 1380. blizu talijanskog grada Siene. Kad su Bernardinu bile četiri godine, umrli su mu roditelji te je ostao siroče. Kako nije imao braće i sestara, rođaci su ga uzeli k sebi u Sieni. Bernardin je bio sposoban i marljiv te se upisao na slavno sijensko sveučilište. Svoju ljubav prema čovjeku pokazao je na poseban način kada je u Sieni zavladala kuga. Ostao je u gradu i pomagao oboljelima od kuge. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima te je 1404. ušao u franjevački red te postao svećenik.
Sveti Paškal rodio se 16. svibnja 1540. u Torrehermosi u Aragonskom Kraljevstvu, današnjoj Španjolskoj. Od ranog djetinjstva pokazivao je ljubav prema molitvi i pobožnost prema euharistiji. Već kao dječak čuvao je domaće stado. Nalazeći se na livadama, mnogo je molio, razmatrao, ali i činio pokoru. Sve su to bila sredstva koja su mu pomagala na njegovom putu prema svetosti. Kad je Paškalu bilo 18 godina, u njemu je dozrela odluka da se posveti Bogu redovničkim životom. Pokucao je na vrata samostana svete Marije Loretske. Tada je bilo mnogo zvanja, pa su redovnici pravili veći izbor i nisu odmah primali one koji bi se javljali. Tako su i Paškala odbili rekavši mu da još pričeka. Paškal je, u želji da bude u blizini tog samostana, našao posao kao pastir stada kod nekoga bogatog gospodara.
Bl. Ivan Merz rodio se 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci u Bosni i Hercegovini. Imao je poprilično sretno djetinjstvo i mladost. Pošto je maturirao, Ivan odlazi na Vojnu akademiju. Iako su njegovi roditelji željeli da postane vojni časnik, Ivan nije za to mnogo mario. U Akademiji je ostao samo tri mjeseca. 1915. Ivan odlazi na studij prava u Beč, a usput je pohađao i određene predmete iz književnosti.
Sv. Ivan rodio se 8. ožujka 1495. u Portugalu. Zanimljiva je činjenica da je kao osmogodišnji dječak pobjegao od kuće, i to u Španjolsku. Roditelji nisu znali gdje je mali Ivan nestao te su umrli od tuge za njim. Kada se Ivan vratio kući jer je, naime, čuo glas koji mu govori: „Idi kući!", čuo je kako su mu roditelji umrli, i to, kako smo već rekli, od tuge za njim. Saznavši za to, Ivan je počeo činiti djela milosrđa te se na taj način želio iskupiti i ispaštati za ono što je učinio svojim nesretnim roditeljima.
Tako je Ivan jedne zgode spasio iz bolnice u plamenu nekoliko bolesnika. Budući da je bolnica izgorjela, on je sagradio novu. Oko njega su se počeli okupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike po njegovu primjeru.
Još jedan znakovit događaj jest taj da je jednoga dana vidio dječaka koji je upao u rijeku te zazivao pomoć. Ivan mu je pokušao pomoći te se jako prehladio. Na koncu je ta jaka prehlada dovela do groznice od koje je Ivan i umro.
Donat (lat. Donatus – od Boga darovan) rođen je u 8. st. u uglednoj zadarskoj obitelji. Predaja drži da je bio izaslanik dalmatinskih gradova caru Karlu Velikom zajedno s mletačkim velikašima i duždevima. Pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd Beat bili i na dvoru bizantskog cara Nicifora I. u Carigradu i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. g. Vjeruje se kako je upravo zahvaljujući tim susretima s vladarima Zapada i Istoka 812. g. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva, a kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju. Biskup Donat mnogo je pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi (Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju i da ujedno budu čuvari plovnih puteva i trgovine. Njihova je odanost Bizantu, uz prekide, trajala sve do 12. st.
Kad je papa Benedikt XVI., zbog nemogućnosti obavljanja odgovorne službe nasljednika sv. Petra, najavio da se 28. veljače u 20:00 sati povlači s Petrove stolice, vjerujem da nema vjernika-katolika kojega to nije duboko pogodilo i protreslo. Oni koji ne poznaju misao Benedikta XVI. zasigurno su iznenađeni ili čak preneraženi, kako se papa može povući s tako važne službe za opću Crkvu, ali i za svijet. Ipak, sam je Benedikt XVI. kao mladi teolog, ali i kasnije u razgovoru koji je nedavno objavljen, najavio tu mogućnost. Rekao je, ukoliko osjeti da ga tjelesna snaga napušta i da više nije sposoban odgovoriti na sve zadaće koje pred njega stavlja ova odgovorna i vrlo zahtjevna služba, da će se povući. Vjeran svojim riječima, papa Benedikt XVI. učinio je herojsko djelo ljubavi prema Crkvi te je na taj način otvorio prozore i dopustio da na početku XXI. stoljeća neki novi vjetrovi zapušu u Kristovoj Crkvi.
Sv. Skolastika rođena je 480. god. u Nursiji, Italiji. Ona je bila sestra sv. Benedikta Opata, utemeljitelja benediktinaca i zaštitnika Europe. Skolastika je bila od djetinjstva posvećena Bogu kao djevica. Živjela je ponizno, skromno, šutljivo i bila je u molitvi povezana s Isusom. U početku je živjela kao pustinjak. Nekoliko godina prije same smrti boravila je u blizini benediktinskoga samostana na Monte Cassinu. Prema strogim redovničkim pravilima samo bi jednom godišnje ona i brat proveli dan skupa u duhovnim razgovorima. Susret se odvijao u jednoj prostoriji na samostanskom imanju. Tu bi njezin brat Benedikt došao u pratnji jednog svog učenika. Jedno od čitanja u Časoslovu naroda Božjega donosi nam opis posljednjega susreta Benedikta i Skolastike. Tu se govori o hvaljenju Boga i svetim razgovorima. Prije mraka su blagovali, a poslije još razgovarali.
Sv. Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. god. u jednom malom selu pokraj Torina. Otac mu je bio siromašni seljak. Kao dvanaestogodišnjak odlazi od kuće i tri godine služi u štali jednog seljaka. Zaljubljen u knjige, školovao se radeći različite poslove. S 20 godina ulazi u sjemenište i kasnije postaje svećenikom. 1841. god. započinje s okupljanjem napuštene mladeži te ubrzo počinje pisati. U oratoriju započinju s radom strukovne radionice. Cilj mu je da ne samo vjerski odgoji mlade ljude, nego da ih i zanatski osposobi. Četvorici mladića 1854. god. predlaže osnivanje salezijanaca te započinje smišljati pravila salezijanske družbe koja će službeno nastati 1859. god.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
