Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 14. ožujka 2015 Više od ovog autora  |

Iz Službe čitanja, subota, treći korizmeni tjedan

U one dane Mojsije učini, kako mu je Gospodin naredio. Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. Ovako Mojsije namjesti Prebivalište, razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi priječnice i podiže stupove. Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Gospodin Mojsiju naredio. Uze onda Svjedočanstvo i stavi ga u Kovčeg, na Kovčeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovčeg. Potom unese Kovčeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovčeg svjedočanstva, kako je Gospodin i naredio Mojsiju. Zatim postavi stol u Šator sastanka, prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. Po njemu poreda kruhove pred Gospodinom, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Onda smjesti svijećnjak u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. Po njemu poreda kruhove pred Gospodinom, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Onda smjesti svijećnjak u šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. I postavi svjetiljke pred Gospodinom, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. Kod ulaza u prebivalište, u šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. A prali su se kad su ulazili u šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao. (Izl 40, 17-33)

Nakon što su umjetnici i zanatlije izradili potrebne predmete za bogoslužni prostor, Mojsije, slijedeći Božje upute, sve raspoređuje na svoje mjesto. Boravište je Božje usred naroda pripremljeno. Mojsije posvećuje predmete, žrtvenik, Arona i njegove sinove. U Kovčeg Saveza polaže ploče Svjedočanstva – Riječ Božju. Božja slava - oblak - silazi nad Šator i ispunja ga. „Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću." (2 Sam 23,37) pjeva kralj David. Mora biti da je narod tada, još prije Davida, doživljavao Božju prisutnost u svojoj sredini, kao garanciju, sigurni oslonac i štit.
Pada mi na um Davidov ples pred Kovčegom Saveza, kad se Kovčeg napokon vraćao u Jeruzalem. Ples radosti. „David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom." (2 Sam 6,14)
I moje bi misli trebale radosno plesati nad ovim odlomkom: ta opisuje pripremu Božjeg doma. U Kovčeg je položena Riječ Božja, Riječ, premda uklesana u kamenu, ali ipak živa, sveta i snažna. Kao i ova ispisana na papiru. Bog „silazi nad" svoju Riječ.
„Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela." (Ez 37, 27-28)
Trebala bih i ja razapeti Šator, usred sebe pripremiti Svetište, boravište Gospodnje. Trebala bih u duhu pratiti Mojsijeve aktivnosti. Vrši ih temeljito i sporo, strogo se držeći propisa. Usporenost je svojstvena tom vremenu i podneblju, pa i Mojsijevim godinama. Polaganost, nasuprot užurbanosti, otvara više prostora mudrosti te je pobožnost iz nje čitljivija. A opet, Davidov mladenački žar, spontanost, svojevrsna intimnost s Bogom, rekla bih, razgoljenost duše pred njim, puno mi je bliža, razumljivija i prihvatljivija. U Davidu prepoznajem da je Bog s nama, Emanuel. Osobni Bog i Bog - osoba. Bog koji komunicira baš sa mnom i tu je za mene. David je žarko želio sagraditi čvrsti dom Gospodinu, hram, ali nije mu dopustio. Možda i zato jer je David taj dom sagradio u srcu, duboko doživljavajući neprestanu Gospodinovu prisutnost. Kad je griješio, znao se pokajati bez opravdavanja, kad je morao snositi posljedice grijeha, nije postavljao pitanja. Sve u Davidovu životu, misli, događaji, obiteljski i politički odnosi, odluke, kraljevska služba, planovi, sve je bilo prožeto Božjom prisutnošću. O kad bih ja mogla tako, u sav svoj život, u sva njegova područja pustiti Gospodina, bez zadrške, toliko ga blizu i posvuda pustiti, da postane vidljiva Božja riječ „Evo Šatora Božjeg s Vesnom...! On prebiva s njom, ona je njegova..."
Isuse, budi mi Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Budi mi izvor vode žive i moja baština!