Ako se za neki događaj može reći da ne ostavlja čovjeka vjernika ravnodušnim, to je onda nesumnjivo živi prikaz Muke našega Gospodina Isusa Krista. I ove godine sve je započelo na Cvjetnicu u 20 sati sa scenom Posljednje večere, pa preko Getsemanija, Pilatova suđenja, susreta s Majkom i Šimunom Cirencem sve do scene Golgote i Uskrsnuća. Oko tisuću kostimiranih glumaca amatera učinilo je Grad na gori na nekoliko sati hrvatskim Jeruzalemom.

Na početku i na kraju prikaza sve nazočne od srca je pozdravio gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša, ne zaobilazeći u svom govoru ni hrvatski Veliki petak koji nam se dogodio po bezočnoj presudi hrvatskim generalima, kojima je u čast na samom koncu zapjevana hrvatska duhovna pobudnica Do nebesa nek se ori razliježući se s povijesne Tvrđave Topana daleko u noć, budeći nadu u tužnim potresenim srcima. Kako ne spomenuti jedinstvo i angažiranost Imoćana koji su uložili silan napor u ostvarenju još jedne Imotske Muke, a na poseban način dvoje ljudi, fra Antu Babića idejnog tvorca i redatelja i Vesnu Ujević, neumornu župljanku umjetnicu po čijem naporu i zlatnim rukama osta trajan zapis vjere.

Imotska Pasija dovela je u Imotski na Cvjetnicu velik broj hodočasnika ali i ponekog stručnjaka glume, od kojih izdvajamo gospodina Joška Juvančića, uglednog hrvatskog redatelja, iz čijih su se usta čule pohvalne riječi obzirom na izvedbu i sam ambijent Muke.

Na kraju valja spomenuti i nezaobilaznog, jedinog profesionalnog glumca Tomislava Martića, po dvanaesti puta u ulozi Isusa Krista, koji je kao i većina hrvata, vidno dirnut posljednjim nemilim zbivanjima u Hrvatskoj izjavio da je skupa s brojnim Imoćanima i dragim gostima došao zagrliti križ kao vrelo svjetla i snage za život u tamnim trenucima duše.