Autor fra Ivan Režić u Homilije na 10. veljače 2013 Više od ovog autora  |

Pisac jedne od najpopularnijih knjiga za sve uzraste, naslovljene Mali princ, napisao je: Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. U ulomku iz evanđelja po Luki čitamo kako se Isusov pogled srca zaustavlja na dvjema lađama, praznim mrežama i umornim i razočaranim ribarima. Lukin govor bogat je simboličko-teološkim značenjem. Propovijed mnoštvu, prelazak na Šimunovu lađu i nastavak propovijedi, zahtjev Petru da izveze na pučinu, bacanje mreže za lov, čudesan ulov, Petrovo zaprepaštenje i priznanje grešnosti i konačno Isusov poziv.

Nad svakom od ovih scena mogli bismo se zadržati dugo. U odabiru središnje scene vjerojatno bismo najradije zastali na onom najočitijem znaku- čudesnom ulovu. No, ono je tek u službi najvažnije poruke, koju nam ne donosi samo evanđelist Luka, nego i prorok Izaija i sveti Pavao. U središtu Božje riječi pete nedjelje kroz godinu stoji Božji poziv konkretnoj osobi. No, prije poziva i predskazanja namijenjene mu misije, Isus iskušava Šimuna tražeći da u sred bijela dana izveze na pučinu i baci mreže za lov. Iako mu je to, kao iskusnom ribaru djelovalo u najmanju ruku čudno, Šimun sluša Učitelja. Nakon što su se mreže napunile ribama, Šimun ostaje bez riječi i od tada je Isus za njega ne samo učitelj nego Gospodin. Iz ovog se jasno razaznaje da Šimun u Isusu prepoznaje samog Boga. Logična i tako ljudska reakcija u susretu s Bogom jest osjećaj neznatnosti i grješnosti. Nije ovdje više riječ o susretu dviju strana, manje više sličnih, nego o susretu čiste nestvorene Svetosti i same krhkosti. Riječ je o susretu Neograničenog i ograničenog... No, svejedno, nigdje u Svetom pismu ne nalazimo da bi to Bogu predstavljalo problem. Isus ne niječe Petru da je on slab i grešan čovjek, nego njegov milosrdni pogled srca usmjeren je u budućnost. Bog nikada nema problema s onima koji se priznaju slabi i grešni, nego uvijek s onima koji se usude i Njemu lagati da su pravedni i čisti. U Evanđelju Isus polemizira jedino s farizejima. Grješnici koji dolaze i padaju ničice pred njim uvijek odlaze oslobođeni od tereta grijeha i s mirom u srcu. Petrov primjer uči nas da vjera nije puko umovanje, nego povjerenje u Božju riječ i obećanje i onda kad nam se sve čini bezizglednim i mračnim. Uči nas da grijeh nikada nije prepreka za Božje djelovanje, nego je prepreka nepriznanje vlastite grešnosti. Ili bolje rečeno udaljavanje od Istine. Božja riječ ove nedjelje poziva nas da dopustimo Gospodinu da nas ulovi u mrežu svoje ljubavi, milosrđa, praštanja i mira, kako bi kao ljubitelji Istine mogli izvršiti poslanje koje je Bog u svojoj providonosnoj ljubavi namijenio svakome koji je po sakramentu krštenja stupio na Petrovu lađu, koja, unatoč svim unutarnjim i vanjskim protivštinama, plovi ka luci vječnosti snažena Duhom Svetim.