Autor fra Ivan Režić u Homilije na 18. kolovoza 2013 Više od ovog autora  |

Filozofi predkršćanskog razdoblja dovodili su prirodne elemente vatru, vodu, zemlju i zrak u usku vezu sa stvaranjem svijeta i Svemira. Njihovo uvjerenje bilo je naslonjeno na neposredno iskustvo obzirom na snagu koju u sebi skrivaju ti praelementi. Među navedenim praelementima nalazi se i vatra, čije je otkriće bila prava revolucija u razvoju čovječanstva. Doista, vatra ili oganj u sebi skriva nevjerojatnu snagu koja je itekako korisna, ali ukoliko se otme kontroli može izazvati neželjene i nesagledive posljedice.

U nedjeljnom evanđeoskom ulomku Isus govori o ognju koji je došao baciti na zemlju. Govor o ognju uvijek kod slušatelja ulijeva strah i jezu. No, Isus ne upotrebljava sliku ognja slučajno. Ona služi kako bi izrazila snagu, silovitost i učinke Božje nazočnosti u svijetu. Isusova riječ bila je pravi oganj. Ona je nebrojeno puta kod njegovih slušatelja žarila srca, oduševljavala i dovodila do promjene života, ali isto tako budila pitanja i otpore kod onih koji je nisu htjeli primiti. Riječ koju je izgovarao znala je dovesti do osuda i optužbi i na koncu je bila presudna za okrutnu smrt na križu. Ali ni nakon njegove smrti nije ugašen oganj Božje nazočnosti. Duh Sveti nastavlja Njegovo djelo i dalje. Oganj koji je zapalio Duh Sveti u srcima vjernih biva neugasiva snaga svjedočenja, a u srcima koja su mu zatvorena dovodi do otpora izraženog u najrazličitijim oblicima. U Isusovim riječima o ognju čitamo nagovještaj njegova suda, ali i dar spasenja koji prethodi sudu. Ista Božja riječ biva na spasenje, ali i na propast. Svojim životnim stavom prema njoj određujemo kakvu će snagu imati u našim životima. Ako je njezin oganj u nama, ona postaje riječ spasenja, a ako je izvan nas, postaje znak naše propasti. Osim govora o ognju, u evanđeoskom ulomku susrećemo govor o ne/miru. Isus postavlja jedno zanimljivo i neočekivano pitanje i na njega daje odgovor: Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ove Isusove riječi otkrivaju posljedicu ognja koji je došao baciti. On je od početka dovodio ljude pred životnu odluku i oni su se dijelili na one koji su ga slijedili i na one koji su tražili da ga se ukloni. Svojom porukom Isus nije tražio mir pod svaku cijenu, kako to često danas biva. Njegov cilj bio je mir kao plod istine i pravednosti, a put do njega često vodi kroz bolne podjele koje se događaju u srcima ljudi, u obiteljskim i međuljudskim odnosima. Mir koji Isus naviješta uključuje u sebi trajan obračun sa istim silama zla koje su i njega odvele na križ.

Zato se čovjek koji se odlučio za Isusa bitno razlikuje od onoga koji je ravnodušan ili štoviše njemu protivan. Današnje evanđelje predstavlja svojevrstan ispit savjesti za one koji sebe drže Isusovim sljedbenicima. Neka od pitanja koja bi svaki kršćanin trebao sebi postaviti glase: Koliko me košta to što sam kršćanin?; Jesam li jasan znak za one s kojima živim?; Prepoznaju li oni u mom životu snagu svjedočanskog života ili sam se prilagodio duhu vremena i prilika?; Borim li se za istinu i onda kada to nije jednostavno i lako?; Je li temeljna norma moga života i mojih međuljudskih odnosa Isus Krist i njegova riječ zapisana u Evanđelju?; Jesam li svjestan/na da se ne može istodobno služiti Bogu i Đavlu? I na koncu, jesam li svjestan/na da vjera traži jasno temeljno životno opredjeljenje za Boga koje ne dopušta odlaganje i kompromis?