Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 08. ožujka 2013 Više od ovog autora  |

Sv. Ivan rodio se 8. ožujka 1495. u Portugalu. Zanimljiva je činjenica da je kao osmogodišnji dječak pobjegao od kuće, i to u Španjolsku. Roditelji nisu znali gdje je mali Ivan nestao te su umrli od tuge za njim. Kada se Ivan vratio kući jer je, naime, čuo glas koji mu govori: „Idi kući!", čuo je kako su mu roditelji umrli, i to, kako smo već rekli, od tuge za njim. Saznavši za to, Ivan je počeo činiti djela milosrđa te se na taj način želio iskupiti i ispaštati za ono što je učinio svojim nesretnim roditeljima.
Tako je Ivan jedne zgode spasio iz bolnice u plamenu nekoliko bolesnika. Budući da je bolnica izgorjela, on je sagradio novu. Oko njega su se počeli okupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike po njegovu primjeru.
Još jedan znakovit događaj jest taj da je jednoga dana vidio dječaka koji je upao u rijeku te zazivao pomoć. Ivan mu je pokušao pomoći te se jako prehladio. Na koncu je ta jaka prehlada dovela do groznice od koje je Ivan i umro.

Umro je na svoj rođendan 8. ožujka 1550. Njegovom smrću nije nestala i briga za bolesnike. Tako je papa Pio V. dao njegovim sljedbenicima 1572. poseban habit i odredio posebno pravilo za njihov život. Nad kućom u kojoj se sv. Ivan rodio podignuta je crkva i bolnica, a njegova je soba, u kojoj je i umro, pretvorena u kapelicu.
Ivan od Boga blaženim je proglašen 1590., a svetim 1690. Zaštitnik je bolnica i bolničkih radnika.

Iako nemirna i pustolovna duha, sv. Ivan od Boga na jedan izvanredan način slijedio je Isusove riječi iz Evanđelja gdje Gospodin kaže: „Bijah bolestan i pohodili ste me. Naime, Ivan je, uvidjevši patnje i boli onih koji su bili bolesni, a nadahnut Evanđeljem i Gospodinovim riječima, i tješio i liječio bolesne. Papa Pio XI., prigodom 400. obljetnice utemeljenja reda „Milosrdna braća", svetog Ivana je opisao: „Oštrim okom svoje vjere prodro je do dna tajne koja se krije u bolesnima, slabima, ucviljenima. Tješeći ih danju i noću prisutnošću, riječima, lijekovima, bio je uvjeren da djela milosrdne ljubavi čini prema Spasiteljevim patničkim udovima".
Sv. Ivan može i nama danas biti poticaj i primjer kako se odnositi prema onima koji pate, prema onima koji su pogođeni različitim bolestima. Možda čovjeku koji je teško bolestan ne možemo puno pomoći, možda ne možemo doprinijeti njegovu zdravlju, ali kao kršćani, kao braća i sestre u Kristu, dužni smo i pozvani smo na blizinu – pokazati da smo blizu, prisutni i da mu želimo pomoći da svakodnevno nosi svoj križ. Ponekad je bolesnom čovjeku potrebnija riječ utjehe i blizina nego nešto drugo što mi mislimo da je možda vrjednije. Sv. Ivan primjer nam je da i mi nastojimo u svom svakodnevnom životu pohađati bolesnike i donositi im riječi utjehe i nadu da će ipak biti bolje.